Oni koji su prolazili grdili su ga vrteći glavama i govoreći: „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri dana ga sagradiš, spasi sâm sebe. Ako si Sin Božji, siđi s križa.“
Matej 27,39.40
Krist je netom bio razapet između dvojice razbojnika. Neki od promatrača na stratište su bili došli iz radoznalosti. Drugi su se osjećali povezani s Njim i pratili su ga na tom teškom putu. No bilo je i takvih prolaznika koji se nisu zanimali za Njega ili okolnosti u kojima se našao.
Oni su prolazili onuda, ali ne šuteći. Hulili su Sina Božjega. Mogli su ostati tiho, ali su mislili da moraju izraziti svoj prezir prema Raspetom. Znali su za Njegova čudesa, za to da je bio spasio druge, ozdravio bolesne i oživio mrtve. Prisjećali su se toga kako je s vlašću propovijedao i navodili Njegove riječi da mu se narugaju. Znali su za Njegovu tvrdnju da je Sin Božji i zahtijevali su dokaz Njegove snage: Isus je trebao sići s križa. Sve su to činili dok su prolazili.
Ne postupamo li i mi ponekad slično s Isusom Kristom? Govorimo o Njemu a da u Bibliji nismo pročitali ništa o Njemu. Prosuđujemo Njegove postupke a da ga ne poznajemo; i nastavljamo ići kroz život kao da se to nas ne tiče. No previđamo činjenicu da se smrt tiče svakoga od nas. S time se moramo pomiriti. Zatim zanemarujemo činjenicu da On uistinu jest Sin Božji, usprkos tome što nije sišao s križa da se spasi, kao što su zahtijevali izrugivači. Sin Božji je podnio smrt da spasi tebe i mene!
Nakon svoje smrti On nije ostao u grobu, nego je pobjedonosno uskrsnuo i ušao u slavu Božju.
Današnje čitanje: Nehemija 3,33-4,8 · Izreke 12,1-9
Mobilna aplikacija: