I neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo.
(Otkrivenje 21,4)
Jednom je neki propovjednik Evanđelja razgovarao s nekim strancem. Ovaj mu je po razgovoru odvratio: „Ispričali ste mi što vjerujete, ali ja ne vjerujem to što propovijedate.“
„Onda bise možda mogli reći što Vi vjerujete“, glasio je propovjednikov odgovor. „Pa ja vjerujem da sa smrću sve završava.“
„I ja to vjerujem“, reče kršćanin. „Što? I Vi vjerujete da sa smrću sve završava?“
„Svakako,“ odgovori propovjednik, „smrt prekida sve što je bilo do tada. Nema više mogućnosti činiti zlo. Sve naše želje i planovi su osujećeni. Sva naša slavohlepna nastojanja i sve što posjedujemo stvar je prošlosti. Svemu tome sa smrću dolazi kraj. Tada će svatko tko nije vjerovao Bogu otići u vječno prokletstvo.“
„Što se mene tiče, smrt će učiniti kraj svim mojim brigama, nevoljama i teškoćama, kao i svakoj boli i suzama, i ja ću otići k svojemu Gospodinu u slavu, gdje me očekuje vječna radost, spokoj i sreća.“
„Ja to nikada nisam vidio u tome svjetlu“, odvratio je kritičar. Ishod toga razgovora bio je taj da je čovjek našao mir s Bogom.
Sa smrću sve zemaljsko doista završava. Nevjernike očekuje sud, a Božja djeca idu kako bi bila s Kristom u raju, gdje je „mnogo bolje“ (Filipljanima 1,23). Njihova budućnost u slavi Neba je zajamčena i nepovrediva.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash