Reče mu (Petar): „Gospodine, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.”
Luka 22,33
„Spreman sam” – samo dvije riječi, a one su ključ za razumjeti zašto je Petar posrnuo na stazi vjere.
Gospodin ga je upravo upozorio: „Sotona vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu.“
Kako je Peter odgovorio? „Spreman sam.“
Njegova je namjera bila iskrena, jer je volio Gospodina, ali još nije bio svjestan za što je njegova stara narav sposobna.
Još nije naučio „da u meni, to jest u mome tijelu, ništa dobroga ne prebiva” (Rimljanima 7,18).
Ako sam ponosan na svoju snagu, osobito duhovnu snagu koju mislim da imam; ili ako sam uvjeren da ću biti odan, onda sam već izgubio i posrnut ću.
Tada se na mene odnosi izjava koju je Pavao napisao onima koji su bili tako sigurni u sebe: „Neka, stoga, onaj tko misli da stoji, pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10,12).
Ako sam uvjeren da sam jak, onda sam doista slab. Ali ako sam uvjeren u svoju slabost pred Gospodinom, onda sam zapravo jak!
Peter je bio previše samouvjeren. Rekao je: „Spreman sam“, a onda je posrnuo.
Što bi ga bilo sačuvalo?
To da je učinio ono što je Gospodin kasnije rekao: „Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo” (Matej 26,41).
Samo se uz Božju pomoć mogao oduprijeti grijehu i Sotoninoj moći!
Petar je morao naučiti da se ne može vjerovati tijelu (usp. Filipljanima 3,3).
Pao je, ali je saznao da njegova vjera neće klonuti, jer se Gospodin unaprijed molio za njega.
Shvaćamo li sada koliko je potrebno svaki se dan preporučivati Bogu?
On nas jedini može očuvati od posrnuća (usp. Judina 24).
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 7,1-40 · Psalam 81,9-17
Mobilna aplikacija: