I gle, bijaše ondje žena koja osamnaest godina imaše duha nemoći, i bijaše pogrbljena te se uopće nije mogla uspraviti. Kada je ugleda, dozva je Isus k sebi i reče joj: “Ženo, oslobođena si od svoje nemoći.” I položi na nju ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga.
Luka 13,11-13
Ta je žena bila pogrbljena, a lice joj je bilo beznadno okrenuto nadolje. Bila je takva već osamnaest godina; nije vidjela ništa osim zemlje i svojih nogu.
Nije mogla podići oči da pogleda u nebo.
Mnogim ljudima na ovom svijetu nije nimalo drugačije. Pogrbile su ih brige, neuspjesi i prijevare u njihovim životima. Oni vide samo tlo oko svojih nogu, ono svjetovno što im je blisko i svoju osobu. Ne mogu podići pogled prema drugom obzoru, još manje prema nebu i Bogu.
Nisu ni svjesni da osim tog svijeta pod nogama postoji drugi svijet, duhovni.
Da je Isus nije pozvao kad ju je vidio, ta bi žena skončala u moralnoj bijedi i opterećena svojim nedostatkom. Isus je uzeo stvar u svoje ruke, jer ona nije bila sposobna podići glavu da bi ugledala Gospodina Isusa, „Boga koji se očitovao u tijelu“ (1. Timoteju 3,16).
Dozvao ju je i rekao: „Oslobođena si od svoje nemoći.“ Tada joj je prišao i položio ruke na nju, na što se ona uspravila.
Oslobođena od toga čime je bila sputana, imala je drugi obzor pred sobom; slavila je Boga objavljujući njegovu ljubav i veličinu.
Isus dolazi blizu svakome od nas.
On ne obećava da će nas osloboditi svih briga, ali traži da se, budući da je tako blizu, odazovemo njegovom pozivu, vjerujemo njegovoj riječi i podignemo glavu da ga vidimo. Želi nas saslušati, pomoći nam i spasiti nas.
On je naš Spasitelj-Bog.
Ilustracija; 66bks.com
Današnje čitanje: Jošua 7,1-15 · 1. Korinćanima 5,1-13
Mobilna aplikacija: