Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Ivan 3,17
Tko je Bog? I „što je ime sinu njegovu?“ (Izreke 30,4). Drevni pisci Biblije su u svoje doba zamišljali da Bog ima Sina. Spomenuti navod iz knjige Propovjednika to potvrđuje.
Bog je „poslao“ svojeg Sina. Nije moguće poslati nekoga tko ne postoji. Ne ukazuje li to na to da je Sin Božji vječan kao i sâm Bog?
Prije negoli je Njegov Sin rođen kao ljudsko biće, Bog se odlučio za Njegovo ime: Isus. To ime znači: Gospodin je spasenje. To je bila Njegova nakana, Njegova zadaća i Njegov cilj. Bog ima želju spasiti. Ta poruka ponavlja se uvijek iznova u našim svakodnevnim razmišljanjima.
Budući da je bio začet Svetim Duhom, Isus je Sin Božji jednako kao i čovjek (Matej 1,20; Luka 1,35). Ljudi su mu htjeli oduzeti život dok je još bio dijete. Pismo donosi oskudne podatke o Njegovoj mladosti. Svoju javnu službu, služenje Bogu i ljudskom rodu, započeo je kad mu je bilo tridesetak godina.
Ono jedinstveno u pogledu Njegove osobe je to što po Njegovim riječima i nesebičnom životu znamo kakav je Bog. Pokušajmo bez predrasuda svoj život i svoje najplemenitije nakane usporediti s Njegovim djelima. Ubrzo ćemo uvidjeti razliku.
Sina Božjeg, koji je postao čovjekom, na posljetku su ubila Njegova stvorenja razapevši ga izvan vrata grada Jeruzalema. No smrt nije mogla zadržati Krista. Svojim uskrsnućem dokazao je da je On „Sin Božji u snazi“ (Rimljanima 1,4). Njegova smrt i uskrsnuće temelj su spasenja svima onima koji vjerom prime Sina Božjeg.
Današnje čitanje: 1. Kraljevima 22,41-54 · Ivan 15,9-17
Mobilna aplikacija: