Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji promatra svoje rođeno lice u zrcalu: jer se promotri, ode i odmah zaboravi kakav je bio.
Jakovljeva 1,23.24
„Ogledalce, ogledalce na zidu”
Sin mi se igrao u vrtu praveći kolače od blata. Bio je toliko zaokupljen time da nije ni primijetio da si je povremeno poprskao lice blatom. Kad je došlo vrijeme da dođe unutra na ručak, uznemirilo ga je što sam mu rekla: „Najprije se idi umiti!“
Njegov odgovor je bio: „Zašto? Pa nije mi lice prljavo.”
Nije imalo smisla raspravljati; jednostavno sam ga podigla i odnijela pred ogledalo. To mu je jasno pokazalo da sam u pravu: dečko nije imao drugi izbor negoli poslušati.
Kad Bog kaže: „Svi su sagriješili“ (Rimljanima 3,23), mnogi koji su uvjereni u svoju čestitost smatraju njegovu optužbu besmislenom.
Kada bi barem čitali Bibliju!
Tada bi uvidjeli kakve užasne misli i djela prevladavaju u ljudskom srcu, a popis je toliko dugačak da svatko tko je iskren ne može ne pronaći u njemu svoje propuste.
Božja Riječ djeluje kao ogledalo za sav ljudski rod.
Današnji redak Svetog pisma naglašava potrebu da poradimo na spoznaji svoje grešnosti.
Ako to zanemarimo, mogli bismo zaboraviti da smo grešnici.
Bog priznaje samo dvije vrste ljudi: grešnike i spašene.
Za prijelaz iz prve vrste u drugu potrebno je očišćenje.
Sâm Bog je osigurao sredstva za čišćenje: „Krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. ...
Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1,7.9).
Time naša samopravednost gubi sav smisao i snagu; postajemo istinski pravedni u Božjim očima.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: Suci 16,1-12 · Psalam 73,1-8
Mobilna aplikacija: