Onaj tko prikriva svoje grijehe, neće napredovati, a onaj tko ih priznaje i napušta, imat će milosrđe.
(Izreke 28,13)
...
Jedan državni službenik je zajedno s upraviteljem obilazio zatvor. Neki mladi zatvorenik isticao se svojim njegovanim izgledom. Izgledalo je da potječe iz pristojne obitelji. Službenik je upitao upravitelja: „Zašto je taj mladić ovdje?“ – „Krivotvorio je neke isprave i prevario svojeg poslodavca za veliku svotu novca.“
Zatim su pošli dalje, ostavivši mladića za sobom. No on je bio čuo pitanje i odgovor. To ga je navelo na razmišljanje. Je li to stvarno bio razlog zašto je završio u zatoru ili je pravi razlog bio negdje drugdje?
Dobro se sjećao kako ga je, još kada je bio dječak, otac poslao nešto platiti. Primio je potpisanu potvrdu i uzvraćena mu je manja svota, koju je sačuvao za sebe. Otac to nije ni primijetio. To je bio njegov prvi slučaj nepoštenja. Osjećao se pomalo neugodno, ali nije kako treba uviđao svoju krivnju.
S vremenom se povećala njegova pohlepa za novcem pa je prijevarama protupravno prisvajao manje i veće svote novca. No jednoga dana sve je došlo na vidjelo pa je završio u zatvoru. Radilo se o samo jednom od mnogih slučajeva!
Što učiniti kada netko popusti pred iskušenjem da učini nešto loše? Treba priznati krivnju pred Bogom i prestati činiti zlo! Inače će se sve više i više zapetljavati u grijeh. Ako je nužno, grijeh treba priznati onima koji su zbog toga nešto pretrpjeli. To bi moglo biti teško, ali tko god je uredio stvari s Bogom, ima Njega na svojoj strani.
Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 31,7-18 · Efežanima 1,1-8
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV