Gle, iziđe sijač sijati. Dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih. Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju. A kada se diglo sunce bijahu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.
Matej 13,3-6
U usporedbi o sijaču, koju je ispripovijedao Isus Krist, sjeme pada na četiri različite vrste tla.
Samo sjeme slikovit je prikaz Riječi Božje, dok staza na koju je sjeme palo označava tvrdo srce u koje Riječ ne uspijeva prodrijeti.
Druga vrsta tla je kamenito polje, gdje sjeme u samom početku nikne.
Gospodin to objašnjava ovako: „To je onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima.“ Božja Riječ se s radošću prihvaća i ispočetka sve izgleda obećavajuće, više negoli u prethodnom slučaju.
Ali tada se biljka osuši. Isus objašnjava: „Takav nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni“ (rd. 20 i 21).
Netko bi se mogao upitati: „Može li biti pogrešno to da netko čuje Božju Riječ, radosno je primi i iščekuje blagoslov koji iz toga proizlazi?“
Po svom sadržaju i značaju Evanđelje je zaista radosna vijest.
Božja milosna poruka je poruka spasenja, oprosta, blagoslova i vječnog života.
Ona pretpostavlja da shvaćamo svoje beznadno stanje izgubljenosti i krivnju pred Bogom.
Ta potreba prije uzrokuje bol, a ne radost.
Ali Riječ Božja može se ukorijeniti u našem srcu samo ako ga otvorimo za to shvaćanje.
Tada će donijeti plod (usp. retke 8 i 23).
Današnje čitanje: Izlazak 32,11-20 · Luka 13,22-30
Mobilna aplikacija: