Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
Ivan 3,16
On koji ni vlastitog Sina nije poštedio, nego ga predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati?
Rimljanima 8,32
Sin kojeg sam izgubila
Tog jutra su se na sudu vodila dva suđenja: najprije je na redu bio debeo, inkriminirajući dosje o nesreći koja je stajala života jednog dvadeset trogodišnjeg mladića.
Zatim je pred suca izveden mladi delinkvent od dvadeset i tri godine, nepopravljiv lopov.
Objasnio je da je odgojen u domu za neželjenu djecu te da po izlasku iz zatvora nije imao kome i kamo.
Dok se sud povukao na raspravu o slučaju, prišla mu je majka mladića poginulog u nesreći i rekla: „Izgubila sam sina tvojih godina. Kad izađeš iz zatvora, ako želiš, dođi kući. Dat ću svoju adresu tvojem branitelju.“
Na taj dirljiv poziv mladić nije mogao suspregnuti osjećaje. „Hvala Vam, gospođo“, promrmljao je.
Možda je to bilo prvi put da mu je netko pokazao bilo kakvu ljubav i zanimanje.
Taj krasan primjer podsjetnik je na ono što je učinio Bog.
On je poslao svog Sina da postane čovjekom kako bi umro namjesto nas.
„U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao svog Sina da bude pomirbena žrtva za naše grijehe“ (1. Ivanova 4,10).
„Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas“ (Rimljanima 5,8).
Današnje čitanje: Jeremija 6,1-30 · Luka 20,41-47
Mobilna aplikacija: