Propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju...
... ali je nama koji smo spašeni sila Božja.
1. Korinćanima 1,18
U Njemačkoj je 31. listopad Dan reformacije, dan u koji je Martin Luther navodno pribio svojih devedeset i pet teza na crkvena vrata u Wittenbergu. Dvojbeno je je li on to stvarno učinio, ali su te teze, svakako, postojale.
Nedvojbeno je to da je Isus iz Nazareta stvarno živio na zemlji, a činjenica da je bio pribit na križ čvrsto je utvrđena. Tako nam sâm Bog govori u svojoj Riječi. Zabilježili su je i nekršćanski povjesničari Josip Flavije i Tacit.
Središnja točka Lutherova života i rada bio je Krist i Njegova smrt razapinjanjem. Poslušajmo što je sâm Luther rekao o tome u svojem takozvanom „razgovoru za stolom“:
„Bog je s neba prozborio: Ovo je moj ljubljeni Sin … Njega slušajte“ (Matej 17,5), kao da je mislio: uzalud je što god ljudi poduzmu da shvate moje božansko veličanstvo. Ljudski razum i mudrost ne mogu me obuhvatiti: ja sam preuzvišen i prevelik. Stoga ću se učiniti dovoljno malim da ljudi mogu pojmiti tko ja jesam.
„Poslat ću im svojeg jedinorođenog Sina i dati ga da postane žrtva, grijeh i prokletstvo za za njih. U tome svojstvu On će biti pokoran do smrti, i to do smrti na križu. Ja pak ću dati da se to propovijeda diljem svega svijeta. Svi koji budu u to vjerovali, bit će spašeni.“
To je Pavao mislio kad je rekao:
„Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju“ (1. Korinćanima 1,21).
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 21,19-22,7 · Psalmi 107,1-22
Mobilna aplikacija: