Stoga je, budući da su djeca sudiònici mesa i krvi, jednako tako i on (Isus) uzeo udjela u istome; da smrću uništi onoga koji je imao moć smrti, to jest đavla, i oslobodi one koji su zbog straha pred smrću sav svoj život bili podložni ropstvu.
Hebrejima 2,14.15
Liječnik Paul White je bio misionar u zemlji koja je danas poznata kao Tanzanija. Jedne večeri nad stepom se digao vihor i oštetio krov muškog odjela.
White je to opisao na sljedeći način:
Na odjelu su ležala dva Afrikanca slomljenih nogu. Jedan je bio gotovo ozdravio i već je mogao hodati, ali drugi je još uvijek imao gips na nozi.
Kada je vihor otrgnuo krov i komad valovitog lima pao u sobu, onaj prvi pacijent se vrišteći zavukao pod svoju postelju i izvukao se tek nakon sat vremena.
James, drugi nevoljnik, ostao je mirno ležati u svojoj postelji. On se, očito, nije bojao.
Kad je opasnost prošla, onaj prvi ispuzao je od ispod postelje. „Mislio sam da mi je došao zadnji čas“, rekao je.
„Bio sam uvjeren da će me željezo prepoloviti. I nije li vjetar zavijao kao tisuće vragova?“
„Da, zavijao je,“ reče James, „ali budući da poznam Isusa Krista ne bojim se tisuću vragova, jer znam da me s druge strane čeka on.
Ja pripadam njemu.“ – „Kako to znaš?“ upita onaj prvi. – „Pročitao sam to u Božjoj knjizi.
Isus je rekao: ‚Onoga tko dolazi k meni, nipošto neću izbaciti van.‘
Zamolio sam ga da ukloni moje grijehe i on je to učinio. To piše u ovoj knjizi“, reče James pokazavši Novi zavjet kraj svog uzglavlja.
„I to je uklonilo tvoj strah od smrti?“ – opet upita onaj prvi. – „Pa nisam se zavukao pod postelju. Je li tako?“ uzvrati James.
Današnje čitanje: Tužaljke 3,52-4,6 · Psalam 45,1-10
Mobilna aplikacija: