1. Samuelova 20,3

U nekoj londonskoj klinici je 2006. godine šestorici zdravih muškaraca dan lijek koji je još uvijek bio na ispitivanju. Pristali su na taj pokus i bili plaćeni za sudjelovanje. Pokusi u laboratoriju i na životinjama nisu pokazivali štetne učinke. Nekoliko sekunda nakon uzimanja lijeka nastupile su snažne alergijske reakcije: natekli su do neprepoznatljivosti. Popadali su kao domino kocke, rekao je neki promatrač, i dobili vrlo visoku temperaturu. Svi su završili na intenzivnoj skrbi, gdje osoblje nije znalo kako postupiti s nečim tako nepoznatim i nepredviđenim. Dvojica od tih pokusnih kunića još su dugo nakon toga bila u predvorju smrti.

Taj strašan događaj oslikava istinu današnjeg retka iz Biblije. Kad govore o bolesnima, ljudi često znaju reći: „Gdje je života, ima i nade.“ Uvijek postoji mogućnost ozdravljenja, osim ako nastupi smrt.

Nije drugačije ni s Božjom ponudom spasenja i vječnog života. Svatko ga može primiti tijekom svojeg života, ali ta mogućnost nestaje zauvijek s njegovom smrću – a kako nas to brzo može snaći! Zbog toga nitko ne bi trebao zanemarivati pitanje vječnosti. Božja Riječ naglašava: „Ljudima je određeno jedanput umrijeti, a nakon toga sud“ (Hebrejima 9,27). Možeš tvrditi da sa smrću sve prestaje ili ne vjerovati u Boga, no ne možeš poreći očigledan učinak posjedovanja vječnog života u Isusu Kristu, što ga doživljavaju oni koji vjeruju u Njega. Njihova svjesnost da su im oprošteni grijesi, njihova želja da žive pravedno kako bi proslavili svojeg Spasitelja i njihova sigurnost u pogledu vječnosti s Njim u Nebu od Boga su dani blagoslovi. Nije li to poželjnije negoli biti neprestano nesiguran i izjedan time što će uslijediti nakon smrti? Primi Isusa kao svojeg Spasitelja prije negoli bude prekasno!

Današnje čitanje: 2. Samuelova 23,1-12 · Ivan 1,43-51