Izlazak 20,8; Otkrivenje 1,10

Dan koji je Bog Židovima odredio za odmor nazivao se „šabat“ (počinak), no isto su se nazivali i drugi blagdani tijekom kojih se nije radilo. Taj dan je trebalo držati svetim i bio je posvećen služenju i štovanju Boga. Prvi kršćani su, u znak sjećanja na Kristovo uskrsnuće, Boga počeli štovati prvoga dana u tjednu. Na našim prostorima se taj dan naziva „nedjelja“, što znači isto što i hebrejski „šabat“.

Tijekom dvadesetog stoljeća je držanje nedjelje kao dana Gospodnjeg doživjelo promjene koje su odraz odnosâ prema religijskim pitanjima tijekom proteklih stotinjak godina. I dok se u prvoj polovici toga vijeka bogobojaznost prepoznavala u redovitom pohađanju crkvenih sastanaka, opći stav i držanje nedjelje kao dana počinka (jer su se obavljali samo nužni poslovi) promijenio se. Danas su otvorene trgovine i mjesta za zabavu, održavaju se sportski susreti koji privlače milijune ljudi, a pojedinci bez ikakve grižnje savjesti pred Bogom toga dana rade bilo što što ih zanima. Mjesta za štovanje su gotovo prazna i dramatično se povećao broj nevjernika.

U prijelazu sa židovstva na kršćanstvo nedjelja je zamijenila subotnji dan kao dan posvećen onome što je Božje. Iskreni vjernici se i dalje drže toga. Poput apostola Ivana, koji je bio „u Duhu u Gospodinov dan“, svoja srca zaokupljaju osobom i djelom Gospodina Isusa Krista.

Dragi čitatelju, što si nakanio u pogledu sutrašnje i idućih nedjelja? Neka ti Bog daruje svjesnost o Njegovoj svetosti i pravednosti, tako da prihvatiš Kristovo otkupiteljsko djelo i na taj način naučiš što je poštovanje koje mu pripada.

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 13,20-34 · Ivan 10,1-6

Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online