S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni; a to što sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me ljubio i predao sebe samoga za mene.
Galaćanima 2,20
Svjedočanstvo u posljednji trenutak
Jedan francuski časopis prikupio je nekoliko svjedočanstava muškaraca osuđenih na smrt u pojedinim državama SAD-a, a radilo se njihovim izjavama prije pogubljenja.
Mnogi su iskazali buntovništvo, ali ono što je izrazio Michael W. H. bilo je dirljivo:
„Najprije bih želio izraziti svoje iskreno žaljenje Amy-noj obitelji" (Amy je bila njegova žrtva).
"Prouzročio sam im mnogo boli, žalosti, jada i patnje, a to me duboko boli.
"Znam da je ne mogu vratiti među nas. … Znajte da u međuvremenu više nisam osoba koja sam bio; ta osoba je mrtva."
"Također bih želio reći svojoj obitelji: Prouzročio sam vam mnogo patnje. Molim vas za oproštenje. Ja sam velik momak koji plače kao beba; ali ne plačem zbog sebe, nego plačem za onima kojih više nema, za onima koji umiru ... i koji ne poznaju Boga, onima koji nisu oslobođeni od svojih grijeha."
„U zatvoru sam već trinaest godina. Ali sve ove godine nisam bio ograničen na sebe.
Slobodan sam, jer me Krist promijenio.
Čak i ako moram umrijeti za svoje nedjelo, on je platio za mene više nego što bih ja njemu mogao uzvratiti!”
Dragi čitatelju, poznaješ li takvu slobodu i mir koji izvire iz tih Michaelovih riječi izrečenih samo nekoliko minuta uoči njegove smrti?
Ti zasigurno nisi zločinac, ali trebaš istog Spasitelja kao što je trebao i on: Isusa Krista..?
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 21,1-13 · 1. Timoteju 1,1-7
Mobilna aplikacija: