Ali kada (Petar) spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika: „Gospodine, spasi me!“ I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga.
Matej 14,30.31
Na početku Novog zavjeta, u četiri evanđelja, čitamo što je Isus Krist govorio i činio. Ponekad se spominju Njegove ruke.
U ovom slučaju učenici su jedne večeri zaplovili lađom po naredbi svojeg Učitelja. Rano ujutro još uvijek su bili na jezeru. Podigao se snažan vjetar i morali su se boriti s valovima. Mučili su se cijelu noć, ali uzalud. Odjednom ih je obuzela strava: spazili su kako im se netko približava hodajući po vodi. Počeli su vrištati od straha, ali ispalo je da je to bio njihov Gospodin i Učitelj (red. 22-27).
Gospodin Isus se bio molio na gori i upravo je dolazio u pomoć učenicima.
Petar mu je smjelo rekao: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.“ Isus odgovori: „Dođi.“ Petar je izašao iz čamca, ali je tada primijetio jak vjetar, uplašio se i počeo tonuti. Stoga je povikao: „Gospodine, spasi me!“ I “odmah pruži Isus ruku i uhvati ga.“ Jesu li jak vjetar ili valovi doveli do toga da Petar počne tonuti? Ni jedno ni drugo. Nitko ne može hodati po vodi, bila ona mirna ili uzburkana. Petar je potonuo zato što je skinuo pogled s Isusa!
Samo vjera koja u potpunosti počiva na Kristu može po Njegovoj zapovijedi nadvladati poteškoće. Ona pobjeđuje sve što nam prijeti.
Petar je tonuo, ali je Isus bio tu da ga uhvati za ruku. Čak i danas Njegove ruke spašavaju sljedbenike koji su podlegli, kao i svakoga grešnika koji prizna svoju krivnju i obrati mu se u svojoj potrebi.
Današnje čitanje: Daniel 2,31-49 · Psalam 38,12-23
Mobilna aplikacija: