„Odakle to ovomu?“ i: „Kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li to tesar?“
Marko 6,2.3
Isus Krist, Gospodin, pošao je propovijedati. Zatim se vratio u svoj dom, u svoj grad Nazaret, te u subotu ušao u sinagogu i poučavao narod. Svi su bili zapanjeni Njegovim riječima i čudesima koja je činio drugdje.
No stanovnici Nazareta nisu vjerovali da je Isus obećani Mesija. Stoga Isus među njima nije činio čudesa, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih.
Zašto oni ne bi vjerovali u Sina Božjega? Odrastao je među njima; dobro su poznavali Njega i Njegovu obitelj; bio je jedan od njih. On stoga, prema njihovom mišljenju, nije mogao biti Mesija. Nisu shvatili da je Otkupitelj postao pravim čovjekom i tako nam se približio.
Postao je ljudsko biće kako bi nas svojom smrću spasio od vječne propasti. Želio nam je pomoći putem toga što je i sâm iskusio okolnosti našeg života (vidi: Hebrejima 2,17.18). Stanovnici Nazareta čuli su za čudesa koja su se dogodila „po njegovim rukama“ i vidjeli su kako je „položio ruke na nekoliko bolesnika“.
No promatračima u Nazaretu bila je u prvom planu druga djelatnost koju je prije obavljao svojim rukama. U svojoj zadivljenosti upitali su: „Nije li to tesar?“
Dalje od toga nisu vidjeli. Kao tesar, Isus je radio s drvetom i kamenom.
Danas On i dalje radi na duhovnoj izgradnji: On gradi svoju Crkvu ugrađujući one koji vjeruju u Njega kao „živo kamenje“ u tu duhovnu kuću (vidi: Matej 16,18; 1. Petrova 2,5).
Današnje čitanje: Daniel 4,1-15 · Psalam 40,1-9
Mobilna aplikacija: