Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega. Ja i moj Otac jedno smo.
Ivan 10,27-30
Redovito susrećemo ljude koji iskreno vjeruju u Gospodina Isusa Krista, ali se pitaju mogu li biti sigurni da su spašeni za vječnost. Današnji biblijski redak daje jasan odgovor. Isus je govorio o ljudima koji mu pripadaju i slijede ga. Njih naziva „moje ovce“.
Dobri Pastir je kasnije trebao položiti svoj život za njih (red. 17). Te ovce slušaju njegov glas i On im obećava „vječni život“. Vječan znači trajan, beskrajan. To je, štoviše, život od Njega i u Njemu.
Isus je svoju izjavu potkrijepio riječima: „Neće propasti nikada“, dodavši da ih „nitko ne može ugrabiti iz moje ruke“. Možda će se netko zapitati: „Ako opet sagriješim, hoću li pasti iz Njegove ruke i biti zauvijek izgubljen?“ Nipošto!
Netko može imati dojam da se udaljio od Gospodina Isusa, ali postoji još jedna ruka, ona Očeva, koja ga čvrsto drži. Gospodin Isus je rekao: „Ja i moj Otac jedno smo.“ I Bog Otac i Bog Sin odlučni su u svojoj ljubavi dovesti te ovce u stado.
Dakle, što bi se moglo dogoditi? Nijedan čovjek, nijedan anđeo, čak ni Sotona, ne može spašene odvojiti od Božje ljubavi (Rimljanima 8,38.39). Biti spašen znači biti vječno siguran.
Kad Božja djeca griješe, Krist se za njih zauzima kod Boga Oca, kako bi bila obnovljena i ponovno ga slijedila (vidi: 1. Ivanova 2,1.2).
Današnje čitanje: Daniel 6,19-28 · Djela apostolska 1,15-26
Mobilna aplikacija: