Velikoga Boga i Spasitelja našega, Isusa Krista, koji je dao samoga sebe za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi osobit narod, revan u dobrim djelima.
Titu 2,13.14
Već dugo se zamišlja da će kršćanstvo učiniti svijet boljim mjestom za život. Na nesreću, prisiljeni smo priznati da to dosad nije bio slučaj. Kršćanska religija je, zasigurno, bila izdašan izvor društvenog napretka. Mnoge od naših vrijednosti, kao što su pravda, solidarnost, trpeljivost i slično, ishode iz naše kršćanske baštine, koja je posvjetovnjena u doba prosvjetiteljstva. No jedno začuđuje: dok su te vrijednosti opće prepoznate, kršćanstvo je u krizi. Crkve se prazne.
Znači li to da je kršćanska poruka zastarjela? Nipošto! U svemu što obilježava suvremen život (zakon džungle, nadmoćna uloga novca, sve veća nejednakost i slično) kršćanska poruka ostaje nevjerojatno važna. Kriza u kršćanstvu omogućuje nam da utvrdimo razliku između religije i vjere.
Budimo potpuno svjesni dubokog smisla kršćanske poruke. Krist nije došao na zemlju pomoći ljudima da poboljšaju svijet, nego zato da ih spasi od vječnoga prokletstva. Isus nije neki idealist, nego Spasitelj svih onih koji vjeruju. No jednoga dana će On, svejedno, biti Sudac svima onima koji odbiju povjerovati. Kao Sudac, On će biti pravedan i neće prijeći ni preko čega. Kao Spasitelj, On sada može oprostiti svakome tko se pokaje i povjeruje.
Današnje čitanje: Jona 2,1-11 · Izreke 26,20-28
Mobilna aplikacija: