Onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van.
Ivan 6,37
Jedna medicinska sestra je ispričala sljedeće: „Dužnost mi je bila brinuti za jednog bolesnika. Dok sam to radila običavala sam mu govoriti o Isusu i Njegovoj ljubavi.“
„Oh,“ rekao je jednom, „Isus me ne bi želio ovakvog: bio sam previše zao. No možda još neću umrijeti.“
„U svakom slučaju, ništa nije važnije negoli misliti o tome i urediti stvari s Bogom“, odgovorila sam mu. „Netom ste rekli da Vas Isus ne bi htio. Znate li priču o razbojniku koji je bio razapet kraj Gospodina?“
U tome trenutku ušla mu je žena. Kada je vidjela kako je nemiran, rekla mi je: „Bilo bi bolje da sada odete. Već sam vam rekla da mu ne govorite o religiji. Ne želim da uznemirujete jadnika.“
Tri dana kasnije nevoljnik je umro. Nedugo nakon toga srela sam njegovog sina, koji mi je ispričao: „Moj Vas je otac htio ponovno vidjeti, ali moja majka nije htjela da mu govorite o religiji. Smatrala je da bi ga to mučilo. No ja sam mu uvijek iznova čitao pripovijest o razbojniku na križu. Uopće mu nije dosadilo slušati je. U nedjelju ujutro rekao mi je: „Sine moj, sada je sve u redu. Isus je nosio moje grijehe, zahvalimo mu za to zajedno.’ Zatim je sjeo u postelji i pomolio se sa mnom. Nedugo nakon toga je otišao, smireno i bez ikakve muke.“
Dobra vijest o Kristu je poruka za živuće i za one na samrti. Odnosi se na sve i ne smije je se uskratiti nikome. Spokoj u smrti mogu naći samo oni koji ga poznaju kao svojeg Spasitelja.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Aaron Burden on Unsplash