Radujte se s onima koji se raduju i plačite s onima koji plaču.
Rimljanima 12,15
Je li nam iskreno drago čuti da je Bog blagoslovio druge?
Kršćanima bi to trebalo biti nešto što se podrazumijeva, jer Bog je vjernike u njihovom zajedništvu združio kao članove jednog tijela.
Zbog toga je sasvim normalno da se kršćanin raduje svemu dobrom što Bog daje drugima: „Ako se časti jedan ud, s njime se raduju svi udovi“ (1. Korinćanima 12,26).
Dobar primjer zajedničke radosti nalazimo u poslanici Filipljanima, poslanici radosti.
Apostol Pavao je bio spreman žrtvovati se u svojoj službi za Gospodina i Filipljane. Time je želio pridonijeti njihovoj radosti: „Radostan sam i radujem se sa svima vama.“
No svojoj radosti dodao je naredbu: „Zbog istoga razloga i vi budite radosni i radujte se sa mnom“ (pogl. 2,17.18).
Radio je za radost drugih i želio je s njima dijeliti radost. Ljubav će uvijek pronaći razlog da podijeli radost s drugima.
Iskreno radovanje zbog blagoslova drugih je nesebičan stav. Oslobađa nas vlastitih radosti i nevolja i stavlja nas na mjesto drugih.
To je jedan od načina kako ispuniti zapovijed da ljubimo bližnjega kao samoga sebe i tako nalikovati Gospodinu Isusu.
Istinski voljeti i nesebično se radovati nije svojstvo čovjekove naravi, koju je grijeh uništio.
Tko god poznaje Isusa Krista kao svog Spasitelja, nanovo je rođen i sposoban je djelovati u skladu s današnjim retkom iz Biblije.
Apostolov primjer potiče vjernike da se nesebično raduju s drugima.
Današnje čitanje: Suci 19,1-30 · Psalam 75,1-11
Mobilna aplikacija: