I ode neki čovjek iz Betlehema Judina, kako bi se privremeno nastanio u zemlji Moab.
Ruta 1,1
Okolnosti našeg života, primjerice u školi, na poslu ili u obitelji, mogu snažno utjecati na naše mentalno stanje. U nepovoljnim slučajevima mogu dovesti do obeshrabrenosti i iscrpljenosti. To se događa osobito tada kad se ne vidi kraj nevolji. Redak iz Izreka (13,12) dokazuje istinitost toga: „Odgođena nada čini srce bolesnim.“
Ne znamo koliko su dugo Elimelek i njegova žena Naomi tražili izlaz iz svoje nevolje. Jesu li se pitali zašto je Bog dopustio da ta glad utječe na Njegov narod?
Koliko su dugo razmišljali hoće li se preseliti u Moab ili ne?
Elimelek je donio odluku, i to pogrešnu! Željeli su neko vrijeme ostati na plodnoj moapskoj visoravni, ali ne trajno u toj zemlji protivnoj Bogu. No glad nije prestajala pa su iz godine u godinu odgađali povratak.
Nakon što su se nastanili za stalno, počele su njihove nevolje: prvo je umro Elimelek, a zatim su se njegovi sinovi oženili Moapkama. Prošlo je deset godina pa su umrla i oba Naomina sina.
Bog je milostivo odveo Naomi i njezinu snahu Rutu natrag u Betlehem u Judeji, gdje su postale spomen na Božju milost.
No nemoj zaboraviti da Elimelek nije uspio ispuniti svoju odgovornost oca i nanio je mnogo patnje svojoj obitelji; premda je, s ljudskoga gledišta, samo tražio njihovo dobro.
U Moabu su se povezali sa svijetom.
I Elimelek i njegovi sinovi umrli su u zemlji daleko od one koju je Bog dao svom narodu, gdje ga se štovalo.
Stoga je njegova tragična povijest ozbiljno upozorenje za nas.
Moramo prepoznati i prihvatiti Božje putove s nama i paziti da ne idemo vlastitim putovima.
Današnje čitanje: Izaija 48,1-8 · Hebrejima 10,23-30
Mobilna aplikacija: