Ovako govori GOSPODIN: “Proklet bio čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, i koji tijelo čini svojom mišicom, i čije srce odlazi od GOSPODINA.

Jeremija 17:5

Nisam siguran da je ovo baš najbolji stih koji će dočarati ovo što želim reći, no prvi je koji mi pada na pamet.

A slijedeći kojeg želim citirati je; "Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODINA i čija nada je GOSPODIN." (Jeremija 17:7)

Naime, neki od nas cijeli život ponavljaju iste greške - uzdaju se u ljude koje smatraju prijateljima, povodeći se prema sebi i misleći da će vam i drugi uzvratiti na isti način kako se i vi prema njima ophodite.

Nažalost, uglavnom nije tako.

Malo je prijatelja, a puno "prijatelja". Ovi drugi su dobri s vama kad vas trebaju, no rijetko će vas nazvati da pitaju kako ste onda kad vas ne trebqju, niti će se zapitati "Kako je moj prijatelj? Da li me možda treba?"

Znači li to da ne trebate biti prijatelj onima koji vam ne uzvraćaju pažnju istom mjerom?

NE!
Upravo suprotno.
Vi budite prema svima onakvi kako bi vi htjeli da drugi budu prema vama!

Ali - znajte da se u trenutcima nevolje, slabosti i potrebe - možete uzdati samo i prvo u Boga, te se ne nadajte previše od ljudi.
Nemojte im to zamjeriti - mi ljudi smo takvi...