Rekoh: „Priznat ću Gospodinu svoje prijestupe“; i ti si krivnju grijeha mojega oprostio.

Psalam 32,5

„Kad se sve sagleda, ja nisam lošiji od drugih. Nikome nisam učinio ništa nažao, a Bog je milostiv. On će zasigurno dati naknadu za moje neznatne pogreške i uzeti u obzir moje napore u pogledu toga da živim poštenim životom.“ To je stav mnogih ljudi. Vjerujemo da nisu gori od drugih. No pitanje je: tko su ti „drugi“? Je li uspoređivanje s njima mjerilo koje će Bog prihvatiti? Doći će trenutak kad će svatko od nas morati „za sebe dati račun Bogu“ (Rimljanima 14,12). Tada će život drugih biti potpuno nevažan. Stoga bi bilo preporučljivo čuti Božju prosudbu, jer je On vrhovni Sudac. Njegova nam Riječ govori da su „svi sagriješili“ (Rimljanima 3,23) i da Bog ne može previdjeti grijeh. Njegova svetost zahtijeva to da izreče osudu čak i za ono što mi nazivamo neznatnim.

No istodobno je On Bog koji nas voli i koji nam je dao Spasitelja: svojeg ljubljenog Sina. Isus Krist je podnio Božju kaznu tada kad je dragovoljno umro na križu namjesto grešnikâ. Njihov je grijeh Isusovom smrću bio osuđen i opozvana je krivnja svih onih koji svoje uzdanje u potpunosti polože u Njega i Njegovo pomirbeno djelo.

Nikada ne bismo trebali ni pomisliti da Bog naše grijehe uzima olako, nego da nudi način za potpuno oproštenje, i to besplatno po vjeri u Isusa Krista.

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 1,1-21 · Ivan 3,9-21