Efežanima 2,18

U Kristu Isusu, Gospodinu našemu ... vjerom imamo smjelost i pristup s pouzdanjem.

Efežanima 3,11.12

Mnogi ljudi svoje molitve izgovaraju u unaprijed određeno doba dana, dok neki smatraju da se molitve trebaju izgovarati na posvećenim mjestima.
Budući da Bog nema vidljivu kuću na zemlji u kojoj prebiva, takva su pitanja od drugorazrednog značaja.

Moliti znači razgovarati s Bogom. 
Razgovaramo kao s prijateljem koji se zanima za nas i koji nam je naklonjen.

Nanovo rođeni kršćani imaju takav osoban odnos s Bogom, no ne zato što su bolji od drugih, nego zato što poznaju Sina Božjega kao svojeg Otkupitelja i Gospodina.
Oni stoga mogu neopterećeno razgovarati sa svojim Bogom i reći mu sve što ih zabrinjava. Pritom mu ne zaboravljaju zahvaliti, jer je otvoren pristup Svemoćnom Bogu doista izniman dar.

Je li ti poznat taj pristup Bogu?

Ako je tako, možeš ga zazvati bilo kada, noću ili danju, bez obzira gdje se nalaziš.
Bog svugdje čuje, čak i ako mu samo šapućeš ili govoriš u mislima.

Bog vjernicima koji mu se mole daruje nutarnji mir i spokoj u svim životnim okolnostima.
Njegova djeca znaju da ih Otac voli, čuje i skrbi za njih.

„Nemojte, dakle, biti zabrinuti, i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se odjenuti?’ ... ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu i sve će vam se to nadodati“ (Matej 6,31-33).

Današnje čitanje: Suci 8,18-35 · 2. Korinćanima 8,9-15

• Android
• iOS