Jedno ja zaiskah od Gospodina, za time ću težiti...
da prebivam u domu Gospodinovu sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodinovu i da proničem u hramu njegovu.
(Psalam 27,4)
„Sve dane života svojega“ – nije li David na taj način ciljao previsoko? No bismo li mi danas, sa svim povlasticama koje uživamo u ovo doba milosti, trebali biti zadovoljni s nečim manjim od toga?
David je Boga zamolio za to da može „prebivati u domu Gospodinovu“ ostatak svojega života, a zatim nakanio težiti za time sa svim posljedicama koje to donosi. Božja prisutnost mu je bila važna. Stoga je David želio biti ondje gdje će moći uživati u zajedništvu s Njim.
Ako je to i naša želja, bit će nam važne i ostale Davidove želje:
„Da gledam krasotu Gospodinovu“, to jest biti u stanju razmišljati o Njegovoj prekomjerno velikoj slavi i krasoti.
„Da proničem u hramu njegovu“, to jest da se promišljanjem bolje upozna Boga.
Svatko bi se najprije sâm trebao baviti tim željama, jer se tek nakon toga može udružiti s onima koji su „zadobili istu dragocjenu vjeru kao i mi“ (2. Petrova 1,1) kada svake nedjelje tijekom bogoslužja razmišljamo o Gospodinu. O Njemu možemo „pronicati“ tada kada se Božja Riječ propovijeda i razlaže „kao riječi Božje“ (1. Petrova 4,11) i pokreće nam srca.
Kakav li samo poticaj osjećamo kada naša srca nastoje razmišljati o Gospodinu u Njegovoj krasoti i slavi te žele naučiti još više o Njemu i Njegovim putovima!
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Hristo Fidanov from Pexels