Duh Gospodina BOGA je na meni, jer me GOSPODIN pomazao da propovijedam dobru vijest krotkima; poslao me da povijem one koji su srca slomljena, da proglasim slobodu sužnjima i otvaranje tamnice uznicima.

Izaija 61,1

Pravo za služenje Bogu u zatvoru (2)

Nakon zatvaranja bio sam podvrgnut grubom ispitivanju i na posljetku odveden u bijednu ćeliju u kojoj su bili i drugi zatvorenici. Bila je to jadna skupina prljavih, izgladnjelih ljudskih bića. Oni su iznenada postali moji suputnici na neodređeno vrijeme.

Jedan me čovjek pogledao i upitao: „Zašto si ti ovdje?“ I ja sam se pitao to isto. Nije mogao postojati drugi razlog osim Evanđelja Isusa Krista.

Tada sam shvatio da me Gospodin stavio među te zatvorenike zato što su bili tamo bez ikakve nade. Nisu patili samo od tjelesne nego i od duhovne gladi. Počeo sam govoriti o svojoj vjeri u Boga, i njihov odaziv je bio nevjerojatan!

Dvojica zatvorenika bili su obeshrabreni kršćani. Čim sam počeo govoriti o ljubavi i oprostu, počeli su plakati. Pali su na koljena ispovijedajući svoje grijehe i lijući suze pokajanja. U iduća tri mjeseca nekoliko je zatvorenika prihvatilo Spasitelja.

Ta sumorna, prljava, smrdljiva zatvorska ćelija postala je mjesto svjetla. Promjena je bila takva da su i dva čuvara primila Spasitelja. Mjesto gdje su se čule kletve pretvoreno je u svetište ispunjeno hvalospjevima hvale i nade.

Svi mi možemo donositi plodove tamo gdje jesmo, na slavu Božju i spasenje drugih.

(završeno)

Današnje čitanje: Izlazak 12,17-28 · Luka 5,17-26