Tada reče svojim slugama: „Svadba je pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite, stoga, na križanja i pozovite na svadbu sve koje nađete.“ Tako te sluge iziđoše na putove i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.
Matej 22,8-10
Poziv na svadbu (4)
Kralj još uvijek nije otkazao vjenčanje. Htio je slaviti, ali s kime? Gosti koji su bili pozvani prvi pokazali su se nedostojnima: odbili su poziv, nisu marili za njega, a neki su se čak ponijeli i nasilno.
Sluge su zatim poslane da pozovu koga god nađu. Krenuli su i pozivali ljude po ulicama grada. Dvorana za svadbeni prijem ubrzo se napunila gostima. Tada se vjenčanje moglo proslaviti, na radost kralja i u čast njegova sina.
Narod Izraela uživao je osobitu povlasticu. Od izlaska iz Egipta bili su u osobitom odnosu s jedinim pravim Bogom i bili su pripremani za dolazak Otkupitelja.
Tako je Evanđelje prvo naviješteno njima. Ali kada su odbacili Otkupitelja i njegovo učenje, Evanđelje je odneseno poganskim narodima.
Tada su oni koji su bili „bez nade i bez Boga na svijetu“ (Efežanima 2,12.13) mogli biti spašeni (usp. Djela 13,46).
Svi su bili pozvani, bilo zli (s ljudskoga gledišta), poput razapetog zločinca, bilo dobri, poput rimskoga stotnika Kornelija. Ni danas nije drugačije: svi možemo doći, bez obzira na zaposlenje ili položaj.
Želimo li to stvarno?
Koliko nam je to važno?
Ilustracija; desiringgod.org
(nastavlja se u petak)
Današnje čitanje: Jošua 18,1-28 · 1. Korinćanima 14,13-25
Mobilna aplikacija: