Ali oni (uzvanici pozvani na svadbu), ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu; a ostali uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše. Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubojice i spali njihov grad.
Matej 22,5-7
Poziv na svadbu (3)
Drama s onim buntovnim gostima se nastavila.
Prvo su rekli: „Ne!“
Drugi put, iz prezira, nisu ni odgovorili. Jednostavno ih nije zanimalo: bavili su se svojim uobičajenim poslovima. Neki su čak odgovorili nasiljem i ubojstvom.
Zar da kralj ne učini ništa nakon što je prezrena njegova dobrota? Zasigurno ne!
Okupio je svoju vojsku, dao pobiti ubojice, a njihov grad spaliti. Takva je bila posljedica njihove tvrdoglavosti.
Za tumačenje te usporedbe trebamo samo razmotriti kako je Mesijin narod odgovorio na propovijedanje bogatstva Božje milosti od strane apostolâ.
Većina je i dalje čvrsto držala svoje vjerske običaje i utjecaj. Neki od Božjih poslanika su čak i ubijeni.
Prije no što se obratio, progonio ih je i apostol Pavao; kao što je kasnije priznao: „Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule te ih, prekomjerno bijesan na njih, progonio“ (Djela 26,11).
Godine 70. po Kristu ispunilo se Izaijino proročanstvo: „Vjeran grad ... Bijaše on pun pravde; pravednost je u njemu stanovala, a sada ubojice“ (1,21):
Rimljani su uništili Jeruzalem. Nije ostao ni kamen na kamenu (usp. Matej 24,2).
Hvala Bogu što povijest (i usporedba) tu ne završava, već ima osobito povoljan obrat!
Ilustracija; blible.art
(nastavlja se u utorak)
Današnje čitanje: Jošua 14,1-15 · 1. Korinćanima 12,1-13
Mobilna aplikacija: