ovako ja pišem. Milost našega Gospodina Isusa Krista neka bude sa svima vama. Amen.
2. Solunjanima 3,17.18
Šezdesetdvogodišnji Peadar Gallagher šetao je kao i svaki dan duž irske atlantske obale. Kako su mu oči uvijek bile budne, uskoro je ugledao neku bocu što su je valovi izbacili na žalo. Nije bilo nimalo neuobičajeno naći bocu na žalu, što je gospodin Gallagher dobro znao, no ipak se potrudio da provjeri kakva je to boca.
To je zaista bila osobita boca: u njoj je bilo pismo! Tri godine ranije su sudionici pohoda na Sjeverni pol sa sanjkama koje su vukli psi bacili tu bocu u more kraj neke ledene sante i morske struje su je neoštećenu odnijele do Irske. Ostarjeli šetač je imao sreću: primio je nagradu od pet tisuća dolara.
Putovanje pozdrava apostola Pavla Solunjanima bilo je mnogo duže, jer mu je trebalo oko tisuću i devet stotina godina da stigne do nas. Takvi poštovanja vrijedni spisi zaslužuju osobit postupak. Pravo čudo je što je ta poslanica, kao i ostale knjige Biblije, opstala usprkos svim neispripovijedanim povijesnim opasnostima.
Koliko li je samo puta Biblija bila oduzimana u doba kada su kršćani bili progonjeni! U to su bile uključene cijele armije neprijateljski nastrojenih protivnika. No Bog se pobrinuo za to da ta zapisana svjedočanstva budu sačuvana, tako da mi možemo biti vođeni njihovim vječno vrijednim sadržajem.
Bi li i ti volio iskusiti milost Gospodina Isusa Krista, koju je apostol poželio onima koji su primili njegovo pismo? U ove naše dane itekako je trebamo!
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Church of the King on Unsplash