Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz moje ruke.
Ivan 10,27.28
Gospodin Isus je ovdje govorio o ljudima koji su mu pripadali putem vjere. Zvao ih je „ovce moje”, i to ih je obilježavalo.
„Ovce moje slušaju moj glas.” Jednostavna rečenica, ali kakvog značaja za one koji su spašeni putem Kristove prolivene krvi! Mogu se čuti i drugi glasovi, ali njih oni ne zanimaju. Samo im taj glas toliko znači!
„Ja ih poznajem.“ Pastir poznaje svoje ovce: to ih raduje, pruža im utjehu i daje hrabrost.
„One idu za mnom.” Tu je rečenicu izrekao Isus Krist, Sin Božji, i to joj daje težinu. Svaki pravi vjernik stvarno slijedi njega. Zna se dogoditi da ovce skrenu s puta za Dobrim pastirom, ali ga u načelu slijede.
„Ja im dajem život vječni.” Taj život je besplatan dar od Boga. Primamo ga putem novog rođenja i nikada ga ne možemo izgubiti. Ako bismo ga mogli izgubiti, onda ne bi bio vječan! To je isti život koji posjeduje sâm Gospodin Isus. Njegova vrijednost je neprocjenjiva i beskrajno je krasan.
„I neće propasti nikada.” Za ovce je to potvrda da su vječno sigurne i da nikada ne mogu biti osuđene ili izgubljene.
„Nitko ih neće oteti iz moje ruke.“ Sotona može pokušati bilo što da odvoji vjernike od njihovoga Gospodara. Neće uspjeti u tome! Nitko i ništa ne može pastiru ukrasti ovcu iz ruke! Svako Božje dijete treba tu činjenicu imati čvrsto usidrenu u svojem srcu.
Današnje čitanje: Izlazak 10,12-23 · Luka 4,31-44
Mobilna aplikacija: