Ja ću oprostiti njihove opačine i grijeha se njihova neću više spominjati.
Jeremija 31,34
I gle, doniješe mu uzetoga, koji ležaše na postelji; a Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: „Ohrabri se, sine, grijesi su ti tvoji oprošteni.”
Matej 9,2
Naša potreba za oprostom (1)
Kome ne treba oprost da izbriše prošlost? Tko ne čezne za životom u miru s Bogom, koji će se nastaviti u budućnosti?
Skrivene tajne koje nas opsjedaju i djela krivnje počinjena pri punoj svijesti, kojih se sramimo, ostaju usidrena u našem sjećanju.
Tko nas može osloboditi od njih? Hoće li to ići s nama u onostrani život?
Isus Krist je jedini koji može odgovoriti na tu potrebu za oprostom, mirom i vječnom sigurnošću.
Njegova smrt na križu izbrisala je grijehe.
Kada vidi nešto što se čini nemoguće zaboraviti i što se ne oprašta, on kaže:
- „Premda su vam grijesi kao skrlet, bit će bijeli kao snijeg, premda su crveni kao grimiz, bit će kao vuna” (Izaija 1,18).
- „Grijeha se njihova neću više spominjati” (Jeremija 31,34).
- „Blagoslovljen je onaj kome je oprošten prijestup, onaj kome je grijeh pokriven” (Psalam 32,1).
- „Nema osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rimljanima 8,1).
- „Milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rimljanima 6,23).
Bog zasigurno oprašta!
Ali mi moramo prepoznati i priznati ono što smo učinili (usp. 1. Ivanova 1,9).
Bog tada može reći: „Krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha“ (1. Ivanova 1,7).
(završava sutra)
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 2. Ljetopisa 3,1-17 · 2. Timoteju 1,9-18
Mobilna aplikacija: