Filemon je bio Isusov sljedbenik koji je živio u Kolosima. Radosnu je vijest o Isusu Kristu čuo od Pavla. No Pavao nikad nije bio u Kolosima. Možda je Filemon susreo Pavla kad je bio u Efezu. Filemon i drugi ljudi pomagali su u osnivanju crkava na tom području, koje je danas jugozapadni dio Turske. Crkve su se sastajale po kućama da bi se vjernici međusobno ohrabrivali. Molili su, pjevali i čitali Sveta pisma zajedno. Jedna od tih skupina sastajala se u Filemonovoj kući u Kolosima.
Pavao je bio u zatvoru, u Efezu ili u Rimu, kada je napisao ovo pismo Filemonu. Pisao je o Onezimu, robu koji je pripadao Filemonu. Čini se da je Onezim učinio nešto što je donijelo veliki gubitak njegovom gospodaru.
Rimsko je Carstvo bilo puno robova. U Pavlovo je vrijeme gotovo četvrtina stanovništva bila robovi. Robovi su bili živi alati svojim gospodarima. Robove su uzimali iz njihovih obitelji. Često su morali naučiti drugi jezik. Nisu mogli upravljati svojim vremenom. Morali su naporno raditi teške poslove u obrtima ili kućama svojih gospodara. Neki su brinuli o gospodarevoj djeci.
Onezim je možda otišao k Pavlu jer je znao da je on Filemonov prijatelj. Ako je tako, Onezim se nadao da će mu Pavao pomoći da se pomiri sa svojim gospodarem. Nitko ne zna što je točno spojilo Onezima i Pavla. No on je postao Isusov sljedbenik. Pavao je bio Onezimu poput oca, baš kao što je i Filemonu bio duhovni otac.
Pavao piše ovo pismo da bi zatražio Filemona da oprosti Onezimu i da ga prihvati kao brata u Božjoj obitelji. Filemon je poznavao Pavlovu nauku. Znao je za Isusa i drugačiji način života u njegovom Kraljevstvu. U tom novom društvu, razlike u rasi, statusu ili porijeklu nisu ništa značile. Čak i ljudi, koji su se mrzili, mogli su naučiti voljeti jedni druge. Pavao je pokazivao ljudima kako da žive u miru, bez obzira na razlike. Kako su učili slijediti Isusov primjer, postajali su ujedinjeni kao zajednica vjernika. Ovo pismo pokazuje kako Pavao gleda na tu novu zajednicu. On jasno govori da Bog očekuje od svih koji pripadaju Isusu Kristu da prihvate druge.
U ovom pismu iz zatvora, Pavao:
- pozdravlja i moli za Filemona i Crkvu koja se sastaje u njegovoj kući (1-7)
- iznosi molbu za Onezima, Filemonovog roba (8-22)
- prenosi pozdrave od ljudi koji su uz njega (23-25).
1 Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata.
Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku. 2 I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu.
3 Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
Zahvala
4 Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama.
5 Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude.
6 Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu.
7 Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi.
8 Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju.
9 Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista, 1
0 molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac.
11 Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan, ne samo tebi nego i meni.
12 Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce.
13 Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti.
14 Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji.
15 Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek,
16 i to ne više kao roba nego — bolje od roba — kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu.
17 Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene! 18 Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe.
19 Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život.
20 Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist od tebe. Razveseli moje srce u Kristu!
21 Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim.
22 Ujedno te molim da mi pripremiš smještaj. Nadam se da ću zahvaljujući vašim molitvama doći k vama.
Završni pozdravi
23 Pozdravlja te Epafra, koji je zajedno sa mnom zarobljenik radi Isusa Krista. 24 Pozdravljaju te i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.
25 Neka milost Gospodina Isusa Krista bude s vama!
Mudre izreke za svaki dan
1 Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.
2 Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi,
a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana. (28,1-2 KS)
Poveznica - Biblija365