Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i podnošenja i dugotrajne strpljivosti, ne shvaćajući da te Božja dobrota k pokajanju vodi?
Rimljanima 2,4
U djetinjstvu sam bio kršćanski odgojen. Izvanjski sam izgledao kao kršćanin, čak i u očima vjernika.
Nisam se sramio reći svojim prijateljima da sam „evanđeoski kršćanin“, ali sam i dalje bio izgubljen i daleko od Boga.
Noću sam često imao noćne more koje su me strašile. Vječnost bez Boga me plašila, jer sam znao da sam grešnik pred Njim i da On grešnike ne prima u Nebo.
Razmišljao sam o smislu života i došao do zaključka da vodim beskoristan život.
Pitao sam se: „Što je dobro u pogledu ovog života? Besmisleno je jer sve prolazi.“
Nikada nisam donio čvrstu odluku u svom srcu, ali moja potreba da vjerujem u Krista je rasla.
Jedne večeri nakon što sam još jedanput čuo poziv da prihvatim Isusa kao svog osobnog Spasitelja, budući da sam bio uvjeren u to da sam grešan, odlučio sam se pokajati za svoja nedjela i vjerovati u Krista.
Priznao sam svoje grijehe i zamolio Boga za oprost moleći se za to da me učini svojim djetetom.
Ponos koji me godinama sprečavao da se pokajem za svoje pogreške i ponizim se pred Bogom nestao je uz Njegovu pomoć.
Odmah sam osjetio kako mi s ramena pada nekakav teret i u srce mi je ušla velika radost i mir.
Kušao sam Božju dobrotu i od tog trenutka bio siguran da sam spašen.
Tako je započeo moj život u Kristu. Gospodin je bio sa mnom i učvršćivao me u vjeri.
Današnje čitanje: Izaija 51,1-11 · Hebrejima 11,32-40
Mobilna aplikacija: