sa svom poniznošću i krotkošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi, trudeći se sačuvati jedinstvo Duha povezani mirom.
(Efežanima 4,1-3)
Bog je vjernicima darovao izvanredne osobne i zajedničke blagoslove u Kristu (vidi Efežanima 1 – 3), koji uvelike nadvisuju naše shvaćanje. Božja želja je da svoj život vodimo u skladu s tim pozivom, no ne tako da si biramo pojedine dijelove koji pogoduju našoj naravi ili našim probicima, nego da ih sve primjenjujemo u praksi.
Moglo bi biti da nama prvenstvo ima savjet „trudite se sačuvati jedinstvo Duha“, ali što je s poniznošću, krotkošću i strpljivošću? Ne uvlači li se u naše razgovore samodostatnost ili prizvuk nadmoćnosti? Ako je tako, to otkriva da nam je apostolovo razmišljanje strano.
Pavao je služio u svoj poniznosti. Gospodin Isus je bio krotak i ponizna srca. On se ponizio. Je li to i naš stav? Jesmo li „odjenuti u poniznost“ (1. Petrova 5,5)?
Postojalo je razdoblje u kojemu je otklon u kršćanstvu bio toliko istaknut da smo se ponizili pred Gospodinom. Ali ako je istina koju smo primili usvojena samo u našim glavama, umjesto da utječe na našu savjest, ishod je ponositost. Kako li samo Gospodina, koji voli svoju cjelokupnu crkvu, boli kada vjernike, koje je okupio oko sebe, vidi uobražene i samozadovoljne. To su bile značajke Laodiceje.
Neka nam Gospodin pomogne da se bojimo svakog oblika duhovne ponositosti i izbjegavamo ga!
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Ben White on Unsplash