Molimo vas umjesto Krista: pomirite se s Bogom. Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu.
2. Korinćanima 5,20.21
Prije dvije tisuće godina dogodilo se najveće čudo koje je ovaj planet ikada vidio.
Na zemlji je živjelo ljudsko biće koje nikada nije sagriješilo.
On je u svemu činio ono što je, prema Božjoj prosudbi, bilo ispravno.
Nije to počeo činiti s dvadeset ili četrdeset godina. On je od najranijeg djetinjstva činio samo ono što je bilo drago Bogu.
Već ste pogodili: to je mogao biti samo Isus Krist, Sin Božji.
On je bio jedini čiji je život savršeno odgovarao Božjoj volji.
Biblija svjedoči da Isus „grijeha nije učinio” (1. Petrova 2,22).
On je, također, jedini čije su riječi i djela u potpunosti usklađene s njegovom naravi.
Svi ostali, čak i oni najbolji od nas, moraju priznati da imaju ponešto što taje.
Međutim, sav Kristov život bio je toliko otvoren i nedvosmislen da je čak i sudac Pilat, prije no što je izrekao nepravednu kaznu, bio prisiljen priznati da je Isus Krist „pravednik“ (Matej 27,24).
Hoćemo li ikada shvatiti kako je to Bog mogao suditi svom vlastitom Sinu za grijehe koje on nikada nije počinio?
Vjernici mogu reći: „On je nosio moje grijehe. Dao je svoj život za mene, kako bi moji grijesi bili oprošteni.”
Kristova pomirbena žrtva bila je dostatna za grijehe svakog pojedinca, ali koristi od toga imaju samo oni koji se obrate Bogu priznajući svoje grijehe i držeći se vjerom Isusovog djela otkupljenja.
Svatko stoga treba ispuniti Gospodinov zahtjev da se „pomiri s Bogom“.
Današnje čitanje: Suci 5,12-31 · 2. Korinćanima 5,1-9
Mobilna aplikacija: