I poče Jona ulaziti u grad na dan hoda, i vikaše govoreći: „Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.“ Tako Ninivljani povjerovaše Bogu.
Jona 3,4.5
Bog od ljudi koji su pali u grijeh zahtijeva da se pokaju. Moraju promijeniti svoj unutarnji stav i način na koji vode svoj život i obratiti se Njemu.
Povijest je zabilježila da je bilo izvanrednih razdoblja pokajanja, primjerice u Europi prigodom rata s Turcima 1664. godine ili u godinama velike inflacije od 1770. do 1772. Tada su ljudi shvatili da im Bog govori putem neimaštine ili rata.
Stanovnici drevnoga grada Ninive poslušali su Jonu, propovjednika pokajanja, i požalili zbog svojih grijeha. Bilo je više negoli dovoljno razloga za odvraćanje od njih, što je narod znao. Ali što je još značajnije: nisu potiskivali nijednu misao o Bogu ili Njegovom upozorenju.
Razumjeli su prorokovo propovijedanje, kojim je on navijestio Božju osudu nad grešnim gradom i opomenu su shvatili ozbiljno.
Bio je to jedinstven trenutak pokajanja koji je, kao što izvješćuje Biblija (red. 6), uključivao čak i kralja.
Je li mjera krivnje i moralne pokvarenosti u sveopćem načinu života danas išta manja negoli u tadašnjoj Ninivi?
Treba li našem društvu manje pokajanja?
Promjena stava, a to je ono što pokajanje uključuje, počinje od svakoga osobno.
Bog, Sudac svega svijeta, to primjećuje i oprostit će.
No kajanje donosi bol. Bolno je priznati i ispovjediti da je naš način života bio pogrešan i da mora izazvati Božji gnjev. Ipak, to je jedini način na koji je moguće urediti život s Bogom.
Današnje čitanje: Propovjednik 7,1-14 · Marko 6,7-13
Mobilna aplikacija: