Ljubav prema novcu je korijen svih zala … A ti … bježi od toga.
1. Timoteju 6,10.11
Jer što koristi čovjeku ako sav svijet dobije, a izgubi vlastitu dušu? Ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?
Matej 16,26
U izvješćima u evanđeljima čitamo o mladiću koji je bio izuzetno bogat i, istodobno, vrlo moralan, što nije uvijek slučaj. Što mu je onda nedostajalo?
Ono odlučujuće: vječni život. Stajao je pred onim koji je to mogao dati, Isusom, Sinom Božjim. Trebao je učiniti jedan jedini korak, ali nije to učinio; umjesto toga, otišao je žalostan (usp. Matej 19,22).
Nema ničeg lošeg u tome da se bude bogat.
Ono što nije u redu jest: uzdati se u bogatstvo umjesto u Boga, koji ga pribavlja, i dati mu prednost nad spasenjem svoje duše u pogledu vječnosti, kao što je učinio onaj mladić.
Pogrešku čini čak i vjernik koji zna da je zauvijek siguran u Bogu, ali daje prednost uzdanju u svoj zemaljski imetak i vodi ga ljubav prema novcu.
Ako dobiva u materijalnom, on zapravo gubi u pogledu onog duhovnog: vjera, nada i ljubav, velike vrline kršćanske vjere, sve to gubi vrijednost za njega.
Vjera ima manje prigoda da se učinkovito otkrije ako se sutrašnjica čini potpuno osiguranom. Tu nada nestaje; jer tko god se na zemlji osjeća kao kod kuće, neće iščekivati Gospodinov povratak.
Na posljetku ljubav ohladni, jer ljubav prema novcu, kako god se iskaže, čini čovjeka sebičnim.
Sjetite se našega Gospodina, koji je, „premda bijaše bogat, zbog vas postao siromašan da se njegovim siromaštvom vi obogatite“ (2. Korinćanima 8,9).
Današnje čitanje: Jeremija 32,1-25 · Rimljanima 6,1-11
Mobilna aplikacija: