Zaista, zaista, kažem vam: Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi mnogo ploda.
Ivan 12,24
Odmotavši knjigu koju je kupio toga dana, seljak se iznenadio kad je pročitao njezin naziv: „Novi zavjet“. Pročitao je svega nekoliko redaka i shvatio da je pogriješio: bio je kupio knjigu o religiji. Srdito ju je zaklopio i stavio među ostale knjige, odlučan da će je prvom prigodom zamijeniti i požaliti se vlasniku knjižare na nesposobnost njegova pomoćnika.
No nakon toga se razbolio. Nakon što je ležao nekoliko dana, postalo mu je dosadno pa je zamolio suprugu da mu dade nešto za čitati. Ona je otišla do police s knjigama i spazila omanju crnu knjigu koju nikada ranije nije bila primijetila.
„Je li ti poznata ova knjiga?“ upita ga. „Jesi li je već pročitao?“ Nato joj on objasni kako je došao do nje.
„Pa pročitaj je. Moglo bi biti zanimljivo.“
Seljak je pomalo bezvoljno uzeo knjigu. No uskoro se toliko udubio u štivo da je zaboravio na sve drugo. Izvješće o životu, djelovanju, patnji i smrti Gospodina Isusa snažno ga se dojmilo. Osobito ga je pogodila jedna izjava s osobnim prizivom: „Onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van“ (Ivan 6,37). Bez imalo oklijevanja je kleknuo kraj svoje postelje i zavapio: „Gospodine Isuse, Sine Božji, Spasitelju svijeta, htio bih doći k Tebi. Evo me: spasi me!“
I našao je mir za svoju dušu i svoju savjest.
(zaključak)
Današnje čitanje: Mihej 6,1-16 · Izreke 29,10-19
Mobilna aplikacija: