Gospodaru, ti si Bog, koji je stvorio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima.
Vjerom shvaćamo da su svjetovi oblikovani riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnoga.
Djela 4,24;
Hebrejima 11,3
Od pamtivijeka je ljudske umove zaokupljalo pitanje nastanka svijeta i živih bića, osobito nastanka ljudskoga roda.
U nekoliko posljednjih stoljeća bile su razvijene mnoge teorije putem kojih se iz svega toga nastojalo isključiti Stvoritelja.
Premda priznajemo da su neke mutacije moguće, tko je načinio prvi element ovoga svemira i dao mu sposobnost da poprimi tolike nevjerojatne oblike?
Ponizno priznajmo da je to potpuno nerazjašnjivo putem ljudskog rasuđivanja.
Bog u prvom poglavlju knjige Postanka u jednostavnoj no moćnoj pripovijesti razotkriva postupak svojeg djela stvaranja.
On je rekao i bilo je učinjeno.
On je bio taj koji je sve načinio ni iz čega.
Vjernik, u stavu poniznosti pred svojim Stvoriteljem, u svoj jednostavnosti, vjeruje to što je Bog postigao putem svoje riječi.
Taj Bog, koji je svemir stvorio samo snagom svoje riječi, taj Bog, koji je beskrajan u svojoj veličini, beskrajan je i u svojoj ljubavi. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svojeg jedinorođenog Sina“ (Ivan 3,16).
Ako vjerujemo ono što je Bog izjavio o svojem djelu stvaranja, moramo mu vjerovati i u pogledu djela otkupljenja, koje nas izbavlja od robovanja grijehu.
Ako vjerom razumijemo da su svjetovi bili oblikovani Božjom riječju, tada vjerom možemo biti i spašeni.
Današnje čitanje: Mihej 4,1-14 · Izreke 28,20-28
Mobilna aplikacija: