Kada je, dakle, (Isus) čuo da je on bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio
Ivan 11,6
Podizanje Lazara od mrtvih posve jasno pokazuje da je Isus Sin Božji (usp. Rimljanima 1,4). Danas bismo željeli razmotriti jednu pojedinost toga izvješća. Dvije sestre spomenutog Lazara, koji je bio teško bolestan, poslale su Isusu ovu poruku: „Gospodine, evo, onaj koga ljubiš boluje“ (red. 3). One su vrlo dobro poznavale Isusa; često im je bio gost. Sada je njihov brat bio vrlo bolestan. Odmjereno, kako Isusu ne bi dale izravnu naredbu da dođe k njima, jednostavno su opisale problem i njemu prepustile rješenje.
Isus nije odmah krenuo u pomoć. Još je dva dana ostao ondje gdje je bio, dajući samo nagovještaj kao razlog za to (usp. red. 4). Lazar je u međuvremenu umro, nedugo nakon što se razbolio. Sahranjen je u grobnicu u stijeni, kako je tada bio običaj, s velikim kamenom nad ulazom. Sestre su mislile: „Da je barem Isus došao prije!” (r. 21 i 32).
Možda ste i vi imali slična pitanja ili misli proizišle iz osobne patnje ili iz suosjećanja prema drugim dragim poznanicima. Ne gubite hrabrost! Isus Krist je prisutan te opaža svu patnju. On je s nama u našoj nevolji (r. 33 i 35). Blizu nam je i spreman je pomoći; možemo mu iskreno iznijeti svoja pitanja i opisati probleme. On će nam s ljubavlju pomoći i povesti nas svojim putem.
Kršćani imaju budućnost: Isus Krist će jednoga dana uzeti k sebi u slavu one koji mu pripadaju; tada više neće biti pitanjâ. Svi istinski vjernici mogu iščekivati taj dan (1. Solunjanima 4,14-17; Otkrivenje 21,4).
Ilustracija; Carl Bloch, The Raising of Lazarus
Današnje čitanje: Izlazak 19,1-25 · Luka 8,19-25
Mobilna aplikacija: