No kako će zazvati onoga u koga nisu povjerovali?
A kako će povjerovati u onoga za koga nisu čuli?
A kako će čuti bez propovjednika?
Rimljanima 10,14
Stoga vjera dolazi slušanjem, a slušanje po riječi Božjoj.
Rimljanima 10,17
U mom selu je živio čovjek star devedeset godina. Bio je prava povijesna knjiga našeg okruga.
U mladosti je radio razne poslove kakvi više ne postoje i sudjelovao u slavljima na mjestima koja su danas samo hrpa kamenja. Završivši školu, postao je gradonačelnikov tajnik i bio odgovoran za društvene mjere koje još uvijek vrijede u zajednici.
Štoviše, bio je najbolji lovac u okrugu i izvrsno je poznavao sav naš kraj i navike životinja.
Naravno da sam uživao posjećivati ga, i to mi nikada nije bilo dosadno. Bilo je pravo zadovoljstvo postavljati mu pitanja i slušati njegove priče.
Jednog dana me zapekla savjest pa sam si rekao: „Imaš koristi od iskustva tog starca, a nikada mu nisi rekao ono što ti znaš o blagu koje imaš.“
Stoga sam mu dao Novi zavjet, koji je, siguran sam, odmah pročitao. Usprkos svemu što je postigao u životu, nije bio previše ponosit da ne bi preispitao sebe u Božjem svjetlu i uvidio da je grešnik. Prihvatio je Gospodina Isusa kao svog Spasitelja i postao vrlo sretan vjerujući u Njega.
Prošlo je devedeset godina prije negoli je Božja ljubav prodrla u njegovo srce. On je bio jedan od onih koji je bio spašen u posljednjem trenutku, jer je ubrzo nakon toga bio pozvan u vječnost da bude s Kristom, svojim Spasiteljem.
Današnje čitanje: Izaija 57,1-21 · Marko 1,1-8
Mobilna aplikacija: