... da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, jer nije daleko ni od jednoga od nas
Djela 17,27
Nakon što je završio klasične studije, jednog mladića je privukao pustolovan život. Namjeravao je biciklom obići Sjevernu Ameriku od istoka do zapada. Ta prostrana zemlja ga je oduševljavala i obeshrabrivala. Dok se kilometrima vozio kanadskim autocestama, tek bi povremeno naišlo ili ga prestiglo kakvo vozilo. Obuzela ga je teška usamljenost i zapadao je u razdoblja potištenosti.
Vozeći se pustim cestama kroz guste šume, odjednom je shvatio da u Nebu postoji Bog. Nije znao objasniti kako se pojavio taj dojam. Kod kuće nije bio čuo ništa o tome; sada je, međutim, osjetio Božju prisutnost i to ga je smirilo. Stoga mu se obratio riječima. Pomolio se prvi put u životu i Bog ga je uslišao.
Na njegovu putu nije se dogodilo ništa veliko ili izvanredno, ali je ipak doživio Božje očuvanje i pomoć. Svake je večeri negdje nalazio krov nad glavom. To mu je mnogo značilo, jer šator koji je sâm napravio nije uspijevao zadržati kišu, a to ljeto je u Kanadi bilo vrlo kišovito. Kad god je imao teškoće s biciklom našli bi se ljubazni ljudi koji bi mu pomogli. Nekako se osjećao pod Božjom zaštitom i potpuno siguran. To iskustvo ga je zbunjivalo.
Prošlo je nekoliko godina prije no što je uvidio da mu Bog ne želi pokazati svoju dobrotu samo u pogledu zemaljskog života. Shvatio je da ga On želi spasiti od njegovih grijeha i kazne za njih te mu darovati vječni život. Jedne noći shvatio je da ga je Bog sve vrijeme tražio i strpljivo pratio.
Dok mi je pričao o tim svojim doživljajima, njegova radost je bila više negoli očigledna.
Današnje čitanje: Job 16,1-22 · Djela apostolska 10,17-33
Mobilna aplikacija: