Isus je tvrdio da je Božji Sin.
Odgovoriše (Pilatu) Židovi: „Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.“
Ivan 19,7
S tom optužbom je Isus Krist osuđen na smrt od strane vjerskih vođa svojeg naroda i predan rimskom upravitelju Pilatu. Međutim, drugi razlozi su također odigrali ulogu u tom sramotnom pravnom postupku.
Prvo je bila pobuda u srcima velikih svećenika i pismoznanaca: njihova ih je zavist navela da ubiju Isusa. Čak je i upravitelj bio svjestan toga (vidi: Marko 15,10). Pilat je nedvojbeno znao kakvo je poštovanje optuženik imao u narodu. Isus iz Nazareta je neumorno putovao zemljom pomažući ljudima tjelesno i duševno i općenito čineći dobro. Njegove su riječi bile silne riječi života; nitko drugi nije mogao govoriti kao On. Njegov život bio je obilježen potpunom predanošću Bogu i ljubavlju prema narodu te se u potpunosti slagao s Njegovim učenjem. To je privlačilo ljude. Mnogi su mislili da je velik prorok i nije bilo malo onih koji su ga prepoznali kao Mesiju, Sina Božjega.
Nasuprot tome, vjerske se vođe nisu mogle usporediti s Njim. Većina ih je samo izvanjski držala Božje zapovijedi. Cilj tih zapovijedi bila je iskazivanje časti Bogu i dobrobit naroda. No očito je da su religijske vođe tražile vlastitu korist i nisu živjele prema duhu tih zapovijedi. Nije ni čudo što je opao njihov ugled u narodu.
Veliki svećenici su se htjeli riješiti Isusa, premda On nikada nije učinio ništa zlo. Za svoju su optužbu tražili lažne razloge koje su iznosili lažni svjedoci i koji su ubrzo odbačeni, jer su „svjedoci“ proturječili jedan drugom (vidi: Marko 14,55-59). Ostao je samo jedan razlog za osudu Velikog vijeća: Isus je tvrdio da je Božji Sin.
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Postanak 43,16-34 · Psalam 31,1-9
Mobilna aplikacija: