Jer je onaj koji se koleba sličan morskome valu što ga vjetar valja i amo-tamo baca.
(Jakovljeva 1,6)
Mnogi ljudi danas smatraju upitnim valjanost Biblije i kršćanske vjere. Sa sumnjom gledaju na sve što ima veze s jednim i drugim. Razmotrimo li to pobliže, zaključit ćemo da postoje dvije vrste neodlučnih ljudi.
Najprije su tu oni koji uživaju u svojim sumnjama. Kada im bilo što uznemiri savjest, sumnja je najbolji način da je ušutkaju. Stoga se prepuštaju literaturi koja podupire njihove sumnje. Vole raspravljati, ali to ne prigušuje njihove sumnje. Prihvaćanje činjenica jedini je način kako zadobiti sigurnost za svoju dušu i rastjerati sumnje. Kada je u pitanju ono vječno, mi ovisimo o onome što govori Bog.
Druga vrsta kolebljivaca pati od nesigurnosti. Oni traže mir i sigurnost, ali ih ne uspijevaju naći. Ali postoji način koji je dostupan svakome tko je kolebljiv. Gospodin Isus Krist je prije gotovo dvije tisuće godina izjavio: „Ako tko bude činio njegovu (Božju) volju, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim“ (Ivan 7,17). Uvjet koji treba ispuniti u vezi osobne sigurnosti u pogledu onog vjerskog jest biti spreman provoditi u djelo Božju volju. To počinje s redovitim moljenjem i čitanjem Biblije, jer tu otkrivamo Božju volju.
Prvo što nam Bog želi pokazati jest naša nesposobnost da mu ugodimo. Kao grešnici, mi ozbiljno trebamo Otkupitelja, Isusa Krista. Je li nam to prihvatljivo ili ćemo radije ustrajati u sumnji i kolebljivosti?
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV