Ne znate li da kome se predate za sluge, na poslušnost, sluge ste onoga kome se pokoravate: bilo grijeha, na smrt, bilo poslušnosti, na pravednost.
Rimljanima 6,16
Ako vas, dakle, Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.
Ivan 8,36
Zbog posla sam morao podulje živjeti daleko od kuće. To je bilo teško za moju obitelj.
Moja mala kći jednom mi je odlučila vezati ruke i noge kako bi me spriječila da odem.
Naoružana klupkom konca, počela ga je motati oko mene. Nakon nekoliko krugova stala je i pobjedonosno rekla: „Tata, pokušaj se osloboditi!“
Lako sam se mogao osloboditi, ali joj nisam želio pokvariti zabavu. Opet je počela trčkarati oko mene s loptom u ruci. „Možeš li se izvući?“
Pretvarao sam se da pokušavam i ne uspijevam, što joj se svidjelo. Zatim me potpuno omotala s cijelim klupkom konca, a ja sam pokušao raskinuti veze.
Bilo je prekasno.
Ono što je u početku bila dječja igra, sada je bilo nemoguće. „Evo! Ti si zarobljenik!“ radosno je povikala plješćući rukama.
Htio ja to ili ne, morao sam u pomoć pozvati suprugu. Taj me događaj podsjetio na umijeće pauka. Kako bi onesposobio svoj plijen, upleće ga u vrlo tanku, ali vrlo snažnu nit, dovoljno dugu da ga potpuno onesposobi.
Đavao se služi istim umijećem tako što malo-pomalo mami svoj plijen navikama iz kojih se on ne može osloboditi, tako da pada u neku kobnu ovisnost.
No nikada nije prekasno zazvati Boga da se bude potpuno oslobođen.
„Zazovi me u dan nevolje: ja ću te izbaviti“ (Psalam 50,15).
Današnje čitanje: Izaija 5,18-30 · Djela apostolska 22,12-21
Mobilna aplikacija: