Bog ga je … preuzvisio … da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića; i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.
Filipljanima 2,9-11
Nakon što ga je ljudski rod odbacio, Isus je umro na križu. No putem svoje žrtve dovršio je djelo koje mu je Bog dao za spas grešnika.
Bog ga je uskrisio i nakon onog „vijenca od trnja“ ovjenčao ga „slavom i čašću“ (Hebrejima 2,9). Nakon što su ga ljudi razgolitili, Isus je bio urešen „dostojanstvom i čašću“ (Psalam 21,5). Nakon što je na križu visio između dvojice zločinaca, „sjeo je zdesna Veličanstvu u visinama“ (Hebrejima 1,3). Bilo je gotovo sa svim onim prezirom: nebeska bića obožavala su ga s najvećim poštovanjem.
Kakve li goleme suprotnosti! Onaj kome Nebo gomíla počasti jest isti onaj čovjek kojega se zemlja riješila. Doista, na svojim rukama i stopalima još uvijek nosi rane koje mu je nanio čovjek.
Bog je ljudskom rodu dopustio da izrazi svoju mržnju prema Njegovom Sinu zato što je htio spasiti grešnike, koji su ga prezirali, a koje je volio. Danas se Božje spasenje slobodno naviješta diljem svega svijeta. Oni koji ga prihvate radosni su i priznaju Isusovu slavu.
Doći će dan u koji će svi prepoznati slavu Prezrenoga. Bog je to odlučio. Tada će se svako koljeno pognuti pred Njim. Ljudi će biti prisiljeni priznati Njegovu veličinu, ali će, na žalost, biti prekasno za spasenje.
Nemoj čekati taj dan! Odmah primi Isusa kao svojeg Spasitelja i Gospodina!
Današnje čitanje: Postanak 18,16-33 · Judina 17-25
Mobilna aplikacija: