Postanak 4,8

U najranijim danima ljudske povijesti došlo je do prve religijske svađe. Vjerska pitanja su često izazivala vatrene raspre pa mnogi ljudi religijske ratove tijekom i nakon Srednjeg vijeka uzimaju kao izliku za to što odbijaju imati bilo što s vjerom.

Uzrok nasilja i prolijevanja krvi nikada nije bila istinska kršćanska vjera, nego samouvjeren čovjek. Prava vjera oslanja se na Boga, a tko se god laća oružja oslanja se na vlastitu snagu, što dovodi do tragičnog svršetka, kao što je to bilo s Kajinom i Abelom.

Nakon njihova pada u grijeh Bog je Adama i Evu odjenuo u kože životinja, tako da su shvatili da se grešan čovjek s Bogom može pomiriti samo putem zastupničkog žrtvovanja nedužne žrtve. Kajin i Abel su to zasigurno naučili od svojih roditelja, i Abel je to shvatio. On je bio pripadnik palog ljudskog roda. Želja da ga Bog prihvati dovela ga je do toga da, prema Božjem primjeru, za žrtvu odabere jednu od životinja iz svojeg stada. Putem vjere se pouzdao u Božji način: „Vjerom je Abel prinio Bogu bolju žrtvu negoli Kajin“ (Hebrejima 11,4).

I Kajinu je bio poznat pravi način, ali je on imao druge zamisli: Božju naklonost je htio steći vlastitim naporima. Stoga su njegov prinos bili plodovi zemlje koju je obrađivao.

Kad je vidio da njegova žrtva nije prihvaćena, Kajin nije mogao suspregnuti svoj gnjev. I danas se ljudi ljute zato što na svoj način ne mogu ugoditi Bogu, nego trebaju Jaganjca Božjeg, Isusa Krista. No drugi način spasenja ne postoji.

Današnje čitanje: Ezekiel 14,12-15,8 · Psalmi 119,81-96

• Android
• iOS