Tako je (Ruta) pabirčila u polju sve do večeri, i ovršila je ono što je napabirčila: bijaše to oko efe ječma. I uze … i dade (svekrvi) ono što je sačuvala nakon što se bila nasitila.
Ruta 2,17.18
Iznad mog pisaćeg stola visi reprodukcija starog, poznatog ulja na platnu, „Pabirčenje“ J. F. Milleta. Na slici su prikazane tri žene koje se saginju kako bi pokupile pojedinačne klasove ječma preostale nakon žetve.
Zbog suvremene tehnologije, taj iscrpljujući posao danas je uglavnom nepoznat. Međutim, Bog se u svojoj Riječi služi tim slikovitim prikazom da nam pokaže kako bismo trebali čitati i osobno primjenjivati Njegovu Riječ. Naše „pabirčenje“ počinje čitanjem ili slušanjem Božje Riječi. Ali klasje se mora pokupiti. Ako ne ustrajemo u nastojanju da razumijemo Riječ Božju, nećemo ništa postići. Nećemo napredovati ako Bibliju čitamo površno ili slušamo samo polovično.
Saginjući se, Ruta je skupljala pojedinačne klasove, a ne snopove. Neophodna je marljivost i ustrajnost ako želimo pronaći dovoljno duhovne hrane za sebe, koju zatim možemo dati drugima.
Rutin posao nije bio dovršen pabirčenjem. Navečer je morala ovršiti klasje, to jest odvojiti zrnje od pljeve da bi se moglo upotrijebiti za hranu. Iz toga saznajemo da nije dovoljno čitati Božju Riječ samo za opću predodžbu. Pročitani dio hrani našu dušu samo ako ga osobno primijenimo za vlastite okolnosti i potrebe.
Tko god želi rasti u vjeri i biti blagoslov za druge, ne može izbjeći naporan rad koji je u to uključen. Ali radost i nagrada nadoknađuju sve ono što smo žrtvovali da postignemo cilj koji će donijeti slavu našem Gospodinu i Spasitelju.
Današnje čitanje: Daniel 8,15-27 · Djela apostolska 2,37-47
Mobilna aplikacija: