Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše: „Ovo je uistinu taj prorok koji treba doći na svijet.“ A kada Isus uvidje da kane doći i nasilu ga učiniti kraljem, povuče se ponovno u goru, sasvim sâm.
Ivan 6,14.15
Gospodin Isus je putem čuda nahranio pet tisuća gladnih muškaraca i oni su ga odmah htjeli proglasiti kraljem. Svi su mislili: „Tko god može učiniti nešto takvo, može nas osloboditi podjarmljenosti Rimljanima i riješiti svaku gospodarsku i društvenu krizu. Njega je zaista poslao Bog kao istinskog proroka. On mora biti naš kralj.“
No Gospodin Isus nije htio surađivati s njima, nego je otišao na goru. Zašto? Nije li On imao moć i odlučnost za vladanje nad narodom? Svakako da jest, ali Sin Božji je nastojao objasniti ljudima da on nije došao preuzeti nikakvu političku službu, nego dati svoj život za njih, tako da mogu dobiti vječni život.
Vjera u Krista i Njegova jedinstvena pomirbena smrt na križu trebala je biti osnovom čovjekova spasenja i radosti.
Što se tiče nas, nužno je priznati vlastitu krivnju i grijeh i ispovjediti je pred Bogom. Tada je Sinu Božjem otvoren put za to da uđe u naše srce i vlada u njemu. No jedino tada.
Kad je Josipu iz Nazareta najavio skoro Isusovo rođenje, anđeo je jasno ukazao na Njegovu smrt na križu: „Ti ćeš ga nazvati imenom ISUS, jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih“ (Matej 1,21). Najprije je potrebno riješiti problem grijeha; Krist će se javno prikazati kao Kralj tek kad se ponovno vrati na Zemlju.
Današnje čitanje: Nehemija 3,16-32 · Izreke 11,20-31
Mobilna aplikacija: