Zato nemaš ispriku, o čovječe, tko god bio ti koji sudiš; jer u čemu drugoga sudiš, sâm sebe osuđuješ: jer isto činiš ti koji sudiš.
Rimljanima 2,1
„Uživao sam u vašoj jučerašnjoj propovijedi,“ rekao je farmer kad ga je posjetio njegov pastor. „Ali nedostajalo je samo jedno: volio bih da ste propovijedali još oštrije. No nemojte se uvrijediti.“
„Ne, u pravu ste! Možda je propovijed mogla biti oštrija.“
– „Da, osobito kad ste govorili o obraćenju i pohlepi. Ne biste vjerovali kakvih škrtica ima među vjernicima u našoj crkvi. U Bibliji stoji: ‘Tražite najprije kraljevstvo Božje.’ To ste trebali malo više naglasiti.“
Naposljetku se propovjednik okrenuo da ode i farmer ga je otpratio do vrata.
U susjednoj prostoriji, čija su vrata slučajno bila otvorena, visjele su šunke i mnogi drugi mesni proizvodi koje je bilo pravo zadovoljstvo gledati.
Propovjednik je zastao i rekao: „Prije no što sam došao ovamo bio sam kod gospođe Craig. Znate da je ona udovica i da ima šestero djece. Teško spaja kraj s krajem i potrebna joj je naša podrška. Ovdje vise krasne šunke. Ne biste li jednu odnijeli gospođi Craig?“
– „Što! Cijelu šunku? To je mnogo; bio bi dovoljan jedan komad.“
– „Ne, ne: njoj treba cijela. Vi ste bogat čovjek, zar se ne možete odvojiti od samo jedne šunke?“
– „Pa, ako baš moram. Uzmite je!“
Kad mu je ovaj predao šunku, propovjednik upita: „Je li ta propovijed bila dovoljno oštra?“
– „Da, malo preoštra“, odgovori ovaj.
Današnje čitanje: Izlazak 40,1-16 · Luka 19,1-10
Mobilna aplikacija: